Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,šjor Zvane i kapetan motovunske šume išli po Istri i označavali vapnom cerove koje će obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vruć ljetni dan. Providur je jahao na magarcu. Magarac je poskočio ,jer je ugledao stog sijena uz doščaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da će ga ovaj cer grijati ove zime u Kopru. Kada je počeo označavati cer ,nečije snažne ruke pograbile su magarca i bacile ga u krošnju cera. Pokraj mrtvog magarca stajao je kmet Jože i mrko gledao u providura. Providur se je uplašio ,ali šjor Zvane je umirio diva.Div je ponio providura u grad gdje su ulice vrvjele naoružanim ljudima .Oni su odlučili da više neće hraniti Jožu. Providur je sa ostalim vijećnicima rješavao što će sa Jožom. Providur je rekao da će Jože za Uskrs otići u Kopar ,a do tada će ga hraniti kao i do sada. Došao je Uskrs .Jože je bio zadovoljan svojim životom. Motovunjani su vječali.

Vladimir
Nazor

Vladimir Nazor je jedan od naših najznačajnijih pisaca. Napisao je gotovo čitavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi književnosti :pjesme ,romani ,epski spjevovi ,pripovijetke ,eseji ,članci ,putopisi , dnevnici ,govori …


V. Nazor rođen je 1876.god. u Pastirama na otoku Braču. Na svom rodnom otoku proveo je djetinjstvo ,a gimnaziju je završio u Splitu. Studirao je prirodne nauke u Gracu i Zagrebu. Kao profesor službovao je u srednjim školama u Splitu ,Zadru ,Pazinu ,Kastru i Sušaku.

Niz godina je bio i upravitelj omladinskih domova u Crikvenici i Zagrebu. Poslije umirovljenja neko je vrijeme živio na svojem rodnom otoku Braču, a onda se je opet vratio u Zagreb i nastavio svoj raznovrsni književni rad.

U njegovim književnim djelima najznačajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset zbirki poezija :Slavonske legende ,Hrvatski kraljevi ,Lirika ,Nove pjesme ,Istarski gradovi ,Deseterci ,Pjesme u šikari ,iz močvare i nad usjevima ,Pjesme o bratu gavran i seki siromaštini ,Knjigu pjesama ,Pjesme partizanske ,stare istarske balade ,Legende o drugu Titu.

Od epskih spjevova najpoznatiji su : Živana ,Utva ,zlatokrila i Medvjed Brundo . Napisao je i veći niz pripovijedaka i priča :Krvava košulja ,Veli Jože , Mrtvo ostrvo ,Istarske priče ,Mrtvo more ,Gospa od snijega ,Nove priče ,Priče iz djetinjstva. Priče sa otoka i sa planine ,Istarski bolovi ,Šarko ,Dedek Kajbumšar…

Nazor se je bavio i problemima književne teorije i drugim pitanjima ,te je objavio nekoliko knjiga sa toga područja : Na vrhu jezika i pera ,Eseji i članci ,Govori i članci i Čitajući Kranjčevića. Vladimir Nazor je umro u Zagrebu 1949.god.

Proto i još neki tražili su da Jože ostane u Motovunu jer im mnogo vrijedi, ali većina je bila za to da on ode. Iz Kopra je Jože otplovio s providurom u Mletke. Plovili su na jedra ,ali vjetar utihnu i iz trupa broda pojave se vesla. Jože se čudio tko to maše motkama. Iz utrobe broda čulo se je zviždanje bičeva ,psovke ,zveketi lanaca ,a potom i pjesma. Div podigne poklopac na palubi ,a iz otvora pojavi se velika glava. Taj čovjek zvao se je Ilija i bio je jedan od galiota. On je Joži ispričao sve o životu na galiji i rekao je Joži da će i on postati rob. Počela je velika oluja i valovi su nosili brod prema obali. U blizini obale Joža skoči u vodu ,a valovi odnesu brod na pučinu. Jože je izašao na kopno toga jutra. Išao je Istrom i sakupljao divove kmetove, pa su svi zajedno krenuli u gore između Pazina i Motovuna. Ljudi su ih se bojali i svašta su govorili o njima. Nastanili su se na brdu gdje su nekada živjeli psoglavci. Bez kmetova opustješe polja ,vinogradi i vrtovi. Plemići i glavari iz grada sastaše se da vijećaju što učiniti sa kmetovima. Plemići su bili za to da ih se ubije ,a građani da ih se privoli i da im se obrađivati zemlja. Sakupila se je velika vojska i dva viteza ,a uz njih građani ,te krenuše prema Psoglavčevu brdu. Vitezovi sa vojskom krenuše na divove ,ali ih oni pometaše cerovima. Odlučili su razgovarati sa divovima. Dugo su razgovarali ,ali divovi se nisu pristali vratiti jer su željeli biti sami svoji gospodari. Divove su nagradili zlatnim dukatima ,prstenjem i lancima. Kada su se vratili u gradove ,građani i plemići su tražili dio zlata. Govorili su da je sve to zlato nekada pripadalo njihovim pradjedovima. Tako su nastale velike svađe između njih. Budući da nisu mogli osvojiti Psoglavćevo brdo , građani su kopali noću po svim stranama brda ,ali ništa nisu našli. Jedne noći Jože je uhvatio nekoliko građana kako traže zlato. On im je rekao da će ga dobiti ,ali da ga moraju zaraditi. Oni su pristali da rade sa Jožom. Žetva je bila bogata. Radnici su morali sve nositi u grad divovima. Građani se vratiše u svoje gradove ,a na Štriginoj glavi ostalo je samo kamerlengo Ciretta.

On se je sprijateljio sa divovima. Kada su se divovi posvađali i htjeli ubiti Jožu ,on je zapalio grad i pobjegao Ciretti. On ga je sakrio. Ciretta je krenuo na razgovor sa divovima. Oni su ga izabrali za svoga glavara i obećali su da će ga slušati. Civetta podijeli zemlju među divovima ,a oni se zakunu na knjigu ugovora da će poštivati tuđe. U početku su bili zadovoljni što imaju svoj komadić zemlje .Kada su je počeli obrađivati vidjeli su da je nečija veća i bolja ,pa je onda nastala svađa među njima. Civetta više nije htio biti njihov glavar ,pa im je rekao da se sami brinu za sebe. Kmetovi : Marko i Liberat htjeli su obrađivati svoju zemlju u docu ,ali im Joža nije dao. Marka je istukao ,a Libreta ubio motikom. Pozvaše Ciretta, a on ih još više prestraši rekavši im da moraju zakopati Liberta i krenuti nekamo drugdje ,jer tu će ih dostići velika kazna. Divovi su se odlučili vratiti svojim prijašnjim gospodarima ,a Ciretta povede Jožu u Motovun ,ali on putem nestade.

Ilustracija iz knjige